5 objekata kojima su arhitekte i inženjeri pomerili granice

U ovom članku:
Pet objekata kojima su arhitekte i inženjeri pomerili granice

Predstavljamo vam pet primera moderne arhitekture kojima su arhitekte i inženjeri pomerili granice. Jedan od njih je i novootvoreni Muzej budućnosti u Dubaiju koji je predstavljao za arhitekte i inženjere izazov da razmišljaju izvan okvira koji je predviđen za dizajn za standardnu zgradu muzeja.

1. Muzej budućnosti u Dubaiju

Muzej je projektovao Killa Design, a inženjerski deo posla je obavio Burro Happold. Muzej ima oblik suze u obliku torusa sa prazninom u sredini i sa obiljem strukturne gimnastike, ali njen najsloženiji element je fasada. Prekrivena prozorima oblikovanim kao nežna arapska kaligrafija, fasada zgrade je napravljena od 1.240 unikatnih panela od nerđajućeg čelika i fiberglasa, montiranih bez spojeva.

Ceo proces projektovanja, od početne konceptualizacije dalje do građevinske dokumentacije, urađen je u softveru Autodesk Revit.

2. O-14 u Dubaiju

Kula O-14 je tipičnu arhitektonsku ideju konstrukcije i ornamentike okrenula naopačke. Zgradu je projektovala arhitektonska firma Reiser+Umemoto unapređujući Grejemove i Kanove ideje strukturalnog ekspresionizma. Umesto da konstruktivne elemente višespratnice predstavi kao diskretne fasadne elemente u većoj kompoziciji, O-14 čini da je cela primarna spoljna fasada izvor konstruktivne čvrstine i glavni estetski doživljaj, dok je potpuno odvojena od naseljivih spratova zgrade.

Firma Ysrael A. Seinuk za konstrukcijski inženjering i ARUP za mehanički inženjering napravili su fluidnu betonsku školjku u obliku saća koja je, očigledno, ono što zgradu drži uspravnom, ali njen obrazac kružnih praznina je čisto arhitektonsko iskustvo koje unapređuje Grejemove i Kanove ideje strukturalnog ekspresionizma.

3. Marina Bay Sands Resort u Singapuru

Sa tri kule od 55 spratova, podeljene i raširene u šest krakova, na vrhu ovog odmarališta  kompanija Safdie Architects i ARUP, na visini od skoro 200 metara, nalazi se „SkyPark“, dugačak oko 300 metara.

U pitanju je bujno uređen prostor za piće, večeru, druženje i plivanje do ivice infiniti bazena, koji gleda na horizont Singapura. Poput elegantnog broda za krstarenje koji premošćuje ove kule, trup SkyPark je napravljen van lokacije i transportovan u 14 čeličnih segmenata, koji su na kraju podignuti na svoje mesto, iznad hotela, kongresnog centra, kazina, maloprodajnih prostora, noćnih klubova, trga za događaje i muzeja.

SkyPark ima jednu od najdužih konzola na svetu, dužine oko 71 metar (dužina aviona 747) u koju je smešten prigušivač mase od 5 tona da bi se poboljšala stabilnost.

4. Hudson Yards u Njujorku

Često se najupečatljiviji podvizi arhitektonskog inženjeringa dešavaju daleko od mesta gde se mogu videti. Ovo je slučaj sa Hudson Yards – to je njujorška četvrt sa neboderima na zapadnoj strani Menhetna.

Njene višespratnice (kompanija KPF, Diller Scofido+Renfro, Rockwell Group i SOM) nalaze se na vrhu mreže komunalnih usluga i desetina aktivnih železničkih linija koje su bile funkcionalne i tokom izgradnje, što je značilo da je strukturna podrška mogla da se umetne na manje od polovine gradilišta.

Predvođeno Torntonom Tomasetijem (građevinskim inženjerom) i Langanom (inženjerom za zaštitu sredine i geotehnike), razvijanje projekta od 1.672.254 kvadratnih metara urađeno je na platformi koja se nalazi 9 metara iznad železničke pruge, pri čemu je veći deo napravljen od prefabrikovanih betonskih ploča i čeličnih konstrukcija.

To je 25.000 tona čeličnih konstrukcija koje samo za jedan odeljak, Istočno dvorište, drže u visini 288 kesona. Oni u prečniku imaju od 1,2 do 1,5 metara, a dostižu dubinu od 6 do 25 metara, koliko je potrebno da bi se stiglo do stenovitog tla.

Unutar ovog ogromnog strukturalnog sklopa je mreža cevi sa rashladnom tečnosti koja ublažava vrele temperature (do 65 stepeni Celzijusa) u železničkom dvorištu kako bi zasadima na vrhu, koje je dizajnirala kompanija za pejzažnu arhitekturu Nelson Byrd Woltz, omogućila da bujaju.

5. Poly International Plaza u Pekingu

Poslovna kula kompanije SOM za kineski konglomerat predstavlja najnoviju evoluciju strukturalnog ekspresionističkog sistema poprečnog učvršćivanja koje su Kan i Grejem postavili u centru John Hancock.

Ovaj neboder, koji ima 31 sprat, koristi unutrašnje betonsko jezgro i spoljašnji sistem dijamreže: dijagonalni dijamantski otvor od spoljašnjeg konstrukcijskog čelika koji veoma efikasno deli vertikalnu gravitaciju i bočna opterećenja vetra.

Ovaj mišićav i dramatičan egzoskelet (napravljen od čeličnih cevi ispunjenih betonom i obloženih belim aluminijumom) obavija se oko zakrivljene fasade zgrade, iako je svaki strukturalni element ravan. Lociranjem svih konstrukcijskih nosača na krajnjem obodu zgrade, arhitekte i inženjeri kompanije SOM kreirali su sistem nalik na omotač koji omogućava beskrajna prostranstva stakla, unutrašnjost bez stubova i dva atrijuma od skoro 122 metra koji dosežu skoro do vrha kule.

Izvor: teamCAD

Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp