Rešenje za građevinarstvo je sve vreme tu: obnovljivi materijali

U ovom članku:
Obnovljivi materijali sve više postaju predmet interesovanja jer konvencijalno građevinarstvo zavisi od ograničenih resursa i emituje visok nivo ugljenika.

Obnovljivi materijali sve više postaju predmet interesovanja jer konvencijalno građevinarstvo zavisi od ograničenih resursa i emituje visok nivo ugljenika.

  • Građevinski sektor je odgovoran za skoro 40% globalne emisije ugljenika.
  • Obnovljivi materijali poboljšavaju ekološku prihvatljivost industrije, pošto proizvodnja tradicionalnih materijala zavisi od ograničenih resursa.
  • Srećom, ima dosta ideja za alternativne obnovljive materijale i dostupno je efikasno upravljanje reciklažom.

„Hajde da se fokusiramo na sivu energiju“, kaže arhitekta i specijalista za održivost Verner Sobek. Siva energija je termin koji se koristi da opiše primarnu energiju potrebnu za izgradnju objekta. I kad smo već kod uštede energije, efikasnije je tokom izgradnje koristiti reciklirani građevinski materijal, nego štedeti energiju kasnije tokom korišćenja objekta.

Upravo zbog toga su obnovljivi materijali sve češći izbor velikog broja arhitekata. Tu uključujemo Sobeka sa klinikom u Ajsenbergu i arhitekte Kaden+Lager koji rade na najvišem nemačkom drvenom neboderu.

Skaio je visok samo 34 metra. Prozori od poda do plafona prodiru kroz svetlo sivu oblogu odaju utisak saća u košnici. Uskoro će se završiti najviši nemački drveni neboder.

Ali nije berlinskoj arhitektonskoj kancelariji visina zgrade Skaio donela Nemačku nagradu za održivost u arhitekturi za 2021. godinu. Zgrada je pionirska izjava koja propagira veću održivost u građevinskom sektoru. Ne samo što je uglavnom od drveta, sirovog održivog materijala – koji mediji sve više vide kao rešenje za pozitivno klimatski orijentisano građevinarstvo – već u izgradnji nije ni korišćen lepak.

Prema arhitektama Kaden+Lager, sve komponente se mogu rastaviti i ponovo koristiti. To je primer onoga što može da se ostvari kada se kombinuju planiranje u skladu sa potrebama, urbano zgušnjavanje i klimatski prihvatljivo građevinarstvo.

 

Izazovna kultura rušenja

Nagrađivanje projekta kao što je Skaio pokazuje da je nemački savet za održivo građevinarstvo privržen borbi protiv kulture bacanja. Ovogodišnja Pritzker nagrada, najprestižnija svetska nagrada za arhitekte, takođe odražava trend prepoznavanja arhitektonskih firmi koje kao prioritet imaju očuvanje resursa. Laureati Pritzker nagrade za 2021. su francuske arhitekte Lacaton & Vassal i oni više vole da dodaju zgradama, nego da ih ruše.

Ovi pobednici predstavljaju važnu promenu paradigme načina razmišljanja u industriji.

Prema poslednjem izveštaju Ujedinjenih nacija, zgrade i građevinski sektor su odgovorni za 38% svetske emisije ugljenika. To ne ide dovoljno brzo u pravcu cilja Pariskog dogovora da se prosečno globalno zagrevanje zadrži ispod 2 stepena Celzijusa. Kako svetska populacija nastavlja da raste, sirovi materijali kao što su pesak i šljunak, koji su ključni za proizvodnju betona, postaju retki i skupi. Povećava se politički, ekonomski i ekološki pritisak da se u građevinsku industriju uvedu alternativni građevinski materijali.

Za Sobeka, građevinskog inženjera, arhitektu i koorganizatora DGNB Sobek, ova industrijska promena je dobrodošla. Bio je svestan nedostatka resursa još 1990-ih. Danas poseduje poslovno carstvo čije se kancelarije prostiru od Njujorka preko Dubaija do Buenos Ajresa. Njegov portfolio se proteže od planiranja fasade i savetovanja za održivost za ADNOC Tower u Abu Dabiju, u Arapskim Emiratima, do razvijanja energetskog koncepta za istočnonemačku kliniku u Ajsenbergu.

„Koristimo raznovrsni građevinski materijal i on se kompletno može reciklirati“, rekao je u intervjuu za DEKRA Solutions. „Veoma je važno pitanje kako povezati sve te materijale. Pitanje je da li se može osigurati da se ti spojevi takođe mogu promeniti i reciklirati. Ili su napravljeni kompozitni materijali koji se više ne mogu razdvojiti po tipu i recklirati.“

Sobekov privatni dom u Štutgartu to najbolje ilustruje. On ga zove R128, što pomalo zvuči kao droid iz „Ratova zvezda“ i budi predstavu o fantastičnom pametnom domu koji ima umrežene sve vrste pametnih uređaja.

Ovaj naziv je, zapravo, skraćenica za njegovu adresu Römerstrase 128. Ova kuća skromne veličine se nalazi na padini, sasvim je zastakljena i okružena prirodom.

Enterijer je toliko minimalističan da biste pomislili da je nenaseljena. Sobekova kuća je odraz njegovih misli. Minimalno koristi energiju i napravljena je od materijala koji se mogu reciklirati i ponovo koristiti, uključujući bakrene tanjire, čaše i čelične ramove koji su ranije bili u sastavu drugih zgrada. „Moj dečji san je bio da živim na zelenom polju u balonu od sapunice“, dodaje Sobek. “Sada je to kockasti oblak od sapunice.“

Džulija Pereti, menadžer tima za građevinsku fiziku i održivost u kompaniji Werner Sobek Green Technologies, naglašava važnost mera koje kompenzuju štetu nanetu u prošlosti. Rešenja kao što su ponovno korišćenje i recikliranje materijala se već koriste. Princip koji stoji iza ovog koncepta je da se izgrađeno okruženje posmatra kao prostor u kome se građevinski materijal čuva pre ponovne upotrebe i reciklaže. I sve to je deo kružne ekonomije.

 

 

Promena paradigme u građevinarstvu

Primer ovog ideala je NEST, modularni istraživački objekat u univerzitetskom naselju švajcarske državne laboratorije za nauku o materijalima i tehnologiju koji se nalazi blizu Ciriha.

Sobek, Dirk E. Hebel, profesor održivog građevinarstva na Institutu za tehnologiju Karlsruhe, i Feliks Heisel zajedno su zaslužni za UMAR, NEST-ov modul za gradsko rudarstvo i reciklažu. Bakarne ploče oko stakla su nekada bile deo krova crkvenog tornja, a obloga je materijal prenamenjen od lokalne štedionice.

Hebel je, kao i Sobek, jedan od arhitekata koji su pioniri u promeni paradigme. Godinama je, sa svojim studentima na KIT odeljenju za arhitekturu u jugozapadnoj Nemačkoj, sprovodio istraživanje alternativnih rešenja. Projektovao je 2019. godine Mehr.Wert. paviljon za Nemačku državnu izložbu vrtova. Kao i švajcarski NEST, tako i ovu konstrukciju karakterišu reciklirani materijali. Čelik za konstrukciju koja liči na drvo je uglavnom pristigao sa demontirane elektrane za ugalj sa severa zemlje.

Hebel objašnjava da se za strukture ne koriste lepkovi, pene ili boje jer bi onda bilo nemoguće da se sortiraju, recikliraju i navode kao ekološki građevinski materijal. „Od sada pa nadalje, moramo da dizajniramo i gradimo tako što ćemo, od materijala da dobijamo dodatnu vrednost, umesto da ih odložimo na deponije ili da ih bacimo nakon rušenja objekta“, on kaže.

Mada, Hebel priznaje da je potreba za objektima mnogo veća od količine materijala koji se može vratiti u ciklus ponovne upotrebe. Ali ukoliko se koriste obnovljivi organski materijali koji se proizvode, rastu i kultivišu uz pomoć sunčeve svetlosti, to će nas približiti rešavanju ovog nedostatka resursa.

Poslednjih godina je građevinska industrija eksperimentisala sa alternativnim građevinskim materijalima kao što su konoplja, bambus i gljive. Ovakvi eksperimenti uključuju i Hebelov projekat MycoTree, napravljen za Bijenale artitekture i urbanizma u Seulu 2017. godine. Tu je i kompostabilna Hy-Fi kula za koju su korišćene cigle u čijoj su osnovi micelije. Nju je projektovao američki arhitekta Dejvid Bendžamin za njujorški Muzej moderne umetnosti.

Ipak, izgradnja ne postaje automatski održiva samo putem pametno odabranog materijala. Hebel objašnjava da arhitekte moraju da ispitaju kako će se materijali povezivati, koliko će objekat biti zgodan za popravku i izdržljiv, ali i kako će se snabdevati strujom i grejanjem. Opcijom kao što je dekonstrukcija zgrade nastavlja se njen put kroz kružnu ekonomiju, ali se i o tome mora voditi računa od samog početka procesa planiranja.

 

Pasoš ekološkog građevinskog materijala

Hebel vidi mnogo potencijala u digitalizaciji upravljanja informacijama o materijalima. „Potreban nam je katastar materijala i pasoš za svaki materijal“, kaže. Sugeriše da takav registar treba da obezbedi zapis o kompoziciji, proizvodnji i mehaničkim svojstvima, kao i koliko je materijala upotrebljeno za svaki objekat i kako je korišćen. „Tako bismo znali gde su naši vredni materijali i kako ćemo ih vratiti nazad da kruže.“

Trenutne alatke za digitalizaciju, kao što je softver za analizu građevinske efikasnosti Insight kompanije Autodesk, pomažu graditeljima na putu ka održivijoj izgradnji. I novi servis za kružnu ekonomiju švajcarske arhitektonske firme White Arkitekter skenira postojeće objekte i identifikuje materijale koji se mogu reciklirati za ponovno korišćenje.
Sobek je jednom upozorio protiv žrtvovanja stila u ime očuvanja resursa: održiv dizajn treba da uzbudi i inspiriše ljude, što nije od koristi kružnoj ekonomiji. „Arhitektura mora biti prelepa“, on kaže. „Zato što jedino možemo da volimo i brinemo za prelepe stvari“.

 

Izvor: TeamCAD

Prevod i adaptacija: Hristina Antić, Marko Kozlica

Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp